Moj internet dnevnik
Rekreativa u srednjim godinama
Blog
petak, lipanj 4, 2010
kizorekreativac @ 06:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 22, 2010
Čazma_kratak osvrt :
 - 14-oro prekaljenih : 4 Čazmanaca, 5 Slovenaca (kapa dolje), 2 Međimurca i 3 iz Zagreba
 - organizacija bezpogovorna : inicijativa za neslužbenu trku, pronalazak sponzora, foto za Večernji, snimanje HRT-a, okrijepe, ručak (gulaš veprovina, gibanice, Pan, ...,  priznanja, majice, prijevoz nazad do Zagreba
- vrijeme odlično : oblačno do sunčano, uz pratnju pojakog vjetra, najčešće u leđa
- moj rezultat : 5:43:27
- dođem opet, preporuka svima

Posebna pohvala organizatorima Franji i  Ivici, a i Marini i Željki. Naime, ti su se ljudi izmjenjivali u trčanju, kako bi s dva vozila, svakih 5 km, opsluživali ostale trkače s okrijepom (voda, sok, šečer, limun, naranče, banane, čokolade, ...)

Nije bilo lako, no spremao sam za cijelu zimu. U tjednu sam radio po 3 treninga, ukupno cca. 30 km, da bi za vikend radio na dužini. Zadnjih 2 mjeseca tu sam dužinu radio "u pariće", npr. subota 30, nedjelja 25. Vikend kilometražu sam podizao cca. 5 % po tjednu, u nekoliko navrata, pa bih zatim spustio za cca 20 % (vikend odmora), a da bih se već idući vikend vratio na staru kilometražu. Ovakav način treniranja sam negdje pročitao, probao i uvjerio sam se da mi odgovora. Dogurao sam do 40 + 25 km, a način treniranja mi je bio "etapni" - svakih 10 km sam stao piti vode i odradio dvominutno istezanje. Istu sam taktiku koristio jučer na "Čazmi".
Kriza nisam imao, jer sam se uvijek povodi utjehom da je još malo okrijepa i istezanje, znači kratki predah. Krenuli smo od Bana i držali se u skupini (najviše zbog prometa, nije bilo regulacije) do prve okrijepe _ Dubrava. Nakon toga su se napravile skupine i neki su se pojedninci izdvojili. Npr. Rubelju je bio tempo prespor i oooode on. Ja sam se nekako držao Štrbca, pa jednog mlađeg Slovenca, no njihov mi je tempo negdje kod Dugog Sela bio prespor, tako da sam veći dio trke odrado sâm. I tako su se nizala mjesta/sela i okrijepe,a i poneka riječ sa simpatičnom Marinom i Željkom _ Božjakovina, Lupoglav, Prečec, Lipovec Lonjski, Kloštar Ivanić (42 km_3:50:00), Šumečani, Dapci, Bosiljevo i na kraju Čazma. Teren je bio najviše ravan, no 10-tak km pred Čazmu je postalo "ugodno" brdovito, da bi na kraju bio povelik brijeg pred sami Kaptol. Finiš trke je bio produžen za cijeli kilometar nizbrdo, zbog potrebe organizatora_do prostorija Šumarije, gdje je cilj, čekao nas HRT, ručak, Pan i ostalo.
Sve 5.
kizorekreativac @ 07:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 15, 2010
Sve je više zainteresiranih da istrčaju ovogodišnju "Čazmu". Iako je neslužbena, zbog krize, skupina nadbudnih i upornih inicirala je da se ista ipak istrči i ove, jubiralne_35., godine.
Dakle, spremno je : okrijepa, autopratnja, prijevoz odjeće, prijevoz nazad do Zagreba, gablec, ... u stvari sve osim oznaka na cesti i policijske/medicinske pratnje_ trči se oprezno, na osobnu odgovornost.

A, spreman sam i ja. Trenirao sam za ovu trku i bilo mi je žao kad je bila skinuta s najava.
Pozivam sve zainteresirane da nam se priključe. Utrka je nenatjecateljskog karaktera, nema nagrada, pobjednici su svi koji sudjeluju_detalji su na Utrke.net


Daj nam Bože zdravlja i lijepog vremena u nedjelju.

kizorekreativac @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009
Božić nam dolazi, toplina Badnje večeri i Isusova rođenja.
I dok ovih Dana peglate kilometre, neka Vam čestitka bude najljepša ikad izgovorena, pjesma nad pjesmama, želja ljubavi ...


kizorekreativac @ 06:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 13, 2009

Redale su se trke i nakon godišnjeg.

Topusko (15.08)sam odradio za 1:11:50. nešto bolje od prošle godine, što mi je i bio cilj. Staza je zahtjevna, ima po sva usponu u sva kruga. A, i sunce nas nije štedjelo. Mario je ovdje potvrdio svoje napredovanje, istrčavši bolje i ovdje od mene. Dečko treninira, trudi se i svaka čast. Na ljestvici NB lige, očito se penje prema 2. mjestu u kategoriji. Trka za sjećanje iz razloga što su nam se pridružili i Adry, Kreš i Memo. Adry kao podrška, a dečki su solidno odradili trku, kao rezultat iznenađujućeg napretka od proljeća kad su počeli s trčanjem. Dalje se Topusko potvrdilo kao izuzetan domaći. Jela i pića dovoljno, a s ponuđenim sadržajem bi svatko bio zadovoljan : bazen, ćevasi i Žuja.

24 sata Sljemana je nešto što iduće godine ne smijem propustiti. Nisam ni ove propustio, nego sam odradio samo jedan trkači uspon u subotu (solo 0:55:00), a jedan u nedjelju (sa Zokijem i Marijem 1:05:00). Za prvi put dovoljno, no premalo za iduće godine. To je doživljaj koji bih preporučio svakom i onom najmanjem rekreativcu/planinaru. Najviše me dojmio doček svakog trkača ili biciklista i organizaciji ekipe AK Sljemena, s brižnom Žanom na čelu. Ića, pića, druženja , ... napretek. Iduće ću godine nastojati bar 5 uspona  _2 u subotu, 1 noćna i 2 u nedjelju. Preporučam svima !

Trčimo prije škole (06.09.) _ 3 kruga oko Jaruna 1:22:35, bio je odličan rezultat. Nije nas bilo puno, mislim da je tada bila i Žumberačka trka, pa sam briljirao. Ukupno 8., odlično, no 6. Kategoriji ... Ne mreš vjerovati, fakat sam u najjačoj skupini J. Šteta na slabom odazivu ...

Varaždin samo odradio rutiniski, držeći tempo unutar 4:30 min/km. Napočetku lakše, pri kraju teže, da bi u samom finišu utrke, u krugu atletske staze malo jače stisnuo i odradio dosad moj najbolji Varaždinski polumaraton 1:33:17.

Vojnić _ Utrka kralja Petra Svačića (03.10.) je 10 km utrka, na koju ću se uvijek rado odazvati. Lijepa staza kroz sela, šumu, nezahtjevna, organizacija na nivou. Po startu Pajo, Zoki i ja smo se držali neko vrijeme zajedno. Kad je Zoki počeo divljati, morao sam ga pratiti, dok je Pajo bi dosljedan svojim princima i nauma _ lagano, kao trenig. Malo je Zoki vukao mene, malo ja njega, da bi na kraju skoro zajedno ušli u cilj predhodno prestignuvši nekolicinu onih koi su se malo zaletjeli. Objed i zakuska nakon trke odlični, a i prijevoz Šumarijskim vozilima do naših vozila, dovoljan su razlog za visoku ocijenu organizatoru i povratak iduće godine.

Zagrebački maraton je kruna sezone za koju smo se pripremali najveći dio godine. Pajo, Zoki i ja vrijedno smo skupljali kilometre po Jarunu, Zelenoj magistrali, Jablanovcu, Maksimirskom tartanu, a gore spomenute trke su bile uvertire za taj dogođaj, pogotovo Paji i Zokiju dosad još ne istrčani, Zagrebački maraton _42 km. Obzirom na prošlogodišnji rezultat 3:27:02, možda se očekivalo još poboljšanja, no nisam forsirao i skoro ležerno odradio za 3:33:33. Prezadovoljan, jer nakon toga nisam imao neke tegobe, a i tijekom trke nije bilo grčeva, kao prošle godine. Nakon trke, morali smo proslaviti. Pajo i Zoki za svoj prvijenac, Mario za rezultat ispod 3:30:00, a meni i ne treba velikog razloga. U stvari, kao ni drugima.

Starek je završna utrka, po kojoj ne bi trebalo biti većih promjena na NB listi. Ja sam kotirao kao 3. u kategoriji i treba mi samo da rutinski, bez divljanja odradim i taj polumaraton. Tako je i bilo. 1:33:33 je rezultat nešto slabiji od prošle godine, no dovoljan da učvrstitim za kraj : 19. ukupno, 3. u kategoriji i najbolji individualac. To smo tradicionalno poslavili na parkiralištu Jaruna uz donesenu veću količinu pive, Sajo, Zoki, povratnik Andy, Adry, Memo, ozlijeđeni Krešo i ja. Nedostajao je samo "sponzor" Andrej.

S treninzima nastavljam dalje, iako sa smanjenim intezitetom. No, ima me i dalje po Jarunu, Zelenoj magistrali, a i po Gračanima, Šestinama i Sljemenu, radeći bazu i za brzinu i duljinu. Održavam krug oko Jaruna ispod 4:30 min/km i duljinu do 32 km, a u društvu Paje i Zokija i brdo na Zelenoj magistrali, uz postdruženje u eskluzivnom clubu „Kod Masnog“

U idućoj godini neću forsirati sudjelovanje u utrkama i skupljanje bodova. Vjerojatno ću preskočiti i Turopolje, Rijeku, Modrovec, Varaždin, i još neke, no zato imam želju za Novi Sad, Sarajevo i Ljubljanu. Čisto da se malo putuje i razbije monotonija, zasićenje. A, imam naum malo se vratiti na planinarenje ...

kizorekreativac @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 5, 2009

Fužine, Volim trčanje i Triatlon štafeta bile su trke pred GO, na kojem se nisam skazao. Sve su tri bile totalno različite, s istim dojmom na kraju _ iduće godine, opet.

Fužine su interesantne, zbog prirodnog ambijenta sličnog Plitvicama. A, i vrijeme nas je poslužilo. Domaća atmosfera, susretiljivost domaćina, također nisu nedostajali. Tomo, Mario, Tome i ja išli smo zajedno. Tomo i Mario, dvojica su k'o Pajo i Jare, nerazdvojni, a opet veliki takmaci u kategoriji M40. Prate jedan drugoga u stopu, čas je jedan, čas drugi ispred. A, onda im ja pokvarim nakane i stignem prije. Naučit će, još su mladi J
. Tome je van konkurencije, brebrz je za nas „rekreativce“ pa se ne računa.

Na Volim trčanje išlo se poprilično rekreativno. Kao, to je samo utrka građana na 5 i 10 km, humanitarnog karaktera ... No, po startu, nije se činilo tako. K'o da se boduje za New Balance ! Sjuriše se po nasipu k'o Turci na Kosovo.  Čak su i Krešo i Memo pokazali napredovanje, naravno uz Adrijino stručno vođenje strategije. A, meni je bilo bitno, k'o i uvijek, da držim tempo od 4:30 min/km do samog kraja. Prilično je bilo vruće na nasipu, a onda smo na polovici puta, imali okret i silazak s nasipa i povratak po makadamu ispod. Tu sam polako, ali sigurno lovio Maria, koji se po običaju zaleti k'o sivonja, da bih ga ja pred kraj sustigao i na kraju prešao. „Izgovori“ su mu najčešće:  zadnja loža, želudac, ... Ja mislim da je ipak _ forsiranje na početku.

Triatlon je posebna priča i doživljaj. Javili smo se iza zaje.....je, a na kraju bili prezadovoljni rezultatom, nakon kojeg smo počeli kovati planove za Krk triatlon, no neki dan smo odlučili da ne idemo.
Ico nije briljirao, i sam nije zadovoljan, u plivanju. No, ja mu se divim, 1,5 km otplivati za 41 minutu ! Svak čast ! Pajo je vozio dobro, iako i on nije zadovoljan, 36,6km za 1h:10min i pomaknuo „Luftbrenzere“ s 8. na 7.mjesto. Dalje je bilo na meni. Već sam bio luuuud od iščekivanja. Po preuzimanju broja od Paje, i predhodnog snimanja situacije, znao sam da je moguće još malo poboljšati ukupni plasman. 4 paklena kruga trčao sam tempom boljim od 4:30 min/km, s tim da sam zadnji krug još malo „sfiniširao“. Na taj sam način prestigao, sory dame, dvije suparnice (jedne je članica ženske, a druga mješovite ekipe) i povukao nas na ukupno 5.mjesto, od 8.
Ovo je bilo stvarno novo iskustvo, sportovi razni, ekipa šarena, organizacija super. Čak sam dobil majicu Triatlon klub Zagreb, pa se pravim seronja po kvartu J
Čestitke sportašima kojim su sami odradili olimpijski maraton, npr. Žohar. 

A, neki smo dan, Krešo,  Memo, Pajo, ja i podrškodržac Adry bili u Modrovcu. Selo, nebo pod oblake. Trka 10 i pol km. Po prilično brdovita, 5 krugova po 2,1 km. Em je vel'ki breg, em je sunce pržilo k'o ludo. Naime, kak' i ne bi, kad je start bio u 17 h. No, nema cendranja. Kak' je meni, tak' je i drugima. Prvi je krug bio žustar, da žustrije nije moglo biti. Zašto ? Pratio sam Maria, nabrijanog i brdom utreniranog (čest je na Puntijarki). Kihnul sam, tih 2,1 km _ ispod 9 minuta. Morao sam usporiti, i držati se svojih mogućnosti. Sunce je ubijalo, no, čestitke organizatoru, bilo je dosta okrijepe s vodom_spas za suho grlo i vruću glavu. Ostala sam 4 kruga odradio solidno, rapoređujući snagu. Vremenom sam prestigao i Maria i još neke,  i ušao u cilj sa zadovoljavajućim rezultatom_49:08. Nakon toga prava okrijepa_Žuja, Žuja, ručak/večera, Žuja i proglašenje. Ne znam koja je Žuja bila na redu, kad čujem voditelja „programa“ da proziva moje ime i prezime. Nekim čudom sam bio 3. u kategoriji i po prvi put sam stao na postolje. Ono,najava, uslikavanje, medalja, pljeskanje _Hollywood. I, šta dalje, nego dernek. Opet Žuja, pa Žuja i na kraju turistički obilazak Hrvatskog zagorja do mjesta Špičkovina. Tamo smo pozvani u posjet kulturnom događaju_zabava. I opet _ Žuja, pa Žuja. Vremenom, smo se morali odlučiti put Zagreba jer je sutra radni dan.

Dalje ? Nastavak treninga, po uobičajenom dogovoru s Pajom ili Zokijem_Zelena magistrala (Ponikve), Jarun, nasip i sl., varirajuća duljina_od 9 do 24 km, s tenzijom povećanja kilometraže, kao priprema za ZG maraton. Uskoro je Topusko, pa tko je za, vidimo se ! Poseban pozdrav ozlijeđenom/zgaženom Andyu !


kizorekreativac @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 28, 2009
Ico, Pajo i ja. 5. od 8 štafetnih ekipa. Odlično ! Idemo dalje. Luft brenzeri napadaju ...
kizorekreativac @ 11:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009
Ujedno istrčan i 1000-ti km u ovoj godini ...
kizorekreativac @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 15, 2009
kizorekreativac @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 8, 2009

Nije bilo lako ... To znaju svi oni koji su istrčali. Netko brže, netko sporije. No, nakraju, rezultat je isti. Neopisivi višesatni doživljaj, s nizom uspona i padova, s emotivnom konačnicom. S čime to usporediti ? S odrastanjem ? S trudnoćom ? Možda, ovo drugo nisam osobno probao, no kao aktivni promatrač i pasivni podrškodržac_da. No, i najvjernija usporedba bila bi pogrešna za generealiziranje maratončevog iskustva kroz istu, a naročito ovako napornu trku. Ja sam prolazio kroz faze, slične kao i prošle godine, s razlikom što sam sada pripremljeniji, pa sam napore svladavao s manje grča i poteškoća. 
Odluka da idem na 42 km donešena je na „nagovor“ Andya. Kao, ide Izzy, idem i ja. Rukavica je bačena. Pa, nisam trenirao cijeli zimu i proljeće, nabijao kilometražu, da bih se sad prestrašio poznatog plitvičkog napora, potpomognutog s bolnim koljenima. Iako sam danima netom prije okušavao koljena, nisam do zadnjega dana bio siguran na nastup, a kamoli na 42 km. No, držim se onoga da Bog  čuva hrabre.
Pajo_16 km, Zoki_biciklistička podrška, Andy i ja_maratonci, stigli smo u Plitvice taman da obavimo sve pripreme. Hvala Žani što se pobrinula za prijavu dan ranije. Predtrkno brbljanje, bodrenje, žaljenje na ovo i ono, kava, kome je potrebna, fiziološke potrebe, susret s mojom ekipom s posla_prva službena trka (K.i M. na 16, a A. na 5 km) i zagrijavanje. 
Već po zagrijavanju, koljena su se pokazala bolnim, no izdrživo. Bitno je bilo ne zaletavati se na onoj prvoj nizbrdici. Tak' je i bilo. Nakon želja za srećom i bez ozljeda, svak' je krenuo svojim tempom. Jedino društvo bio mi je moj ručni sat. Putem sam se samo kratko, na višekilometarskoj nizbrdici, družio s Pajom (Andya i Maria A. sam sreo tak na cca. 30-tom km). Na toj sam nizbrdici bio jako pažljiv i, na neki način, jedva sam čekao onu suncem opečenu 3-kilometarsku uzbrdicu. Tu sam nanizao velik broj trkača, čak i one na 16 km, koji su s velikim naporom jedva svladavali uspon. Izgleda da se isplatio trening na Zelenoj magistrali prema Ponikvama. Popevši se na ravni dio, već je prošao 10-ti km. Pogled na sat govori mi je da je srednja brzina nešto preko 5 min/km, što je i više nego odlično, a četvrtina maratona je praktički gotova. Samu uzbrdicu sam riješio sa cca 6 min/km. Takvim, u hodu odlučenim tempom, odradio sam tu ravnicu, do rastanka s polumaratoncima, i 4-kolimetarsku uzbrdicu, koja nas je dovela duboko u šumu i nizbrdo do 21. Km. Znači, na pola puta sam, s odrađena 2 najteža dijela_uzbrdice, a za ispod 2 sata. Odlično ! I još k tome, koljena su mi OK.
Drugu sam polovicu namjenio odraditi sličnim tempom. Svaki ravni dio ispod 5 min/km. Ak' je kakva mala ubrdica, Bože moj, nećemo forsirati, na ravnom ćemo opet to dostići. E, a kad stignem na „crijevo“, od 27og do 33og km, znam da neću moći držati tempo, jer je taj dio poprilično zahtjevan. Ovaj ravniji dio je usko vezan uz sama jezera i potoke, tak' da crne misli, brige, pad motivacije, pogled na te prirodne ljepote ubrzo daju pozitivan učinak. A, mirisi borovih mladih izdanaka, pa kasni cvat akacije, pa miris šumskih jagoda, vode ubrzano do „crijeva“. E, tu se poznaju junaci. Već umorno tijelo čeka niz napreglednih zavoja, koji su najčešće lagano usponski, a nikad im kraja. Istim s putem i vraćamo, pa bi trebalo očekivati olakšanje zbog istih zavoja, lagano nizbrdnih. No, interesantno, kao da su sad ravni. Umor je već sve očitiji. Tempo pada. Na 33-em km, kratak predah uz uzimanje podosta tekućine i tjeraj dalje. Sad, po pogledu na sat, pala je odluka. S obzirom da imam odlično vrijeme, šteta bi bilo da ne istrčim ispod 4 sata, što bi bilo za 4 min bolj od p.g. Moram samo svaki kilometar istrčati ispod 6 min/km. 
Zadnjih 9 km nije bilo lako, no ipak se sjećam svih dionica, skoro svakog kilometra, za razliku od p.g. Bilo je naporno, iscrpljujuće, no svakim pogledom na sat uvjeravao sam se da ću uspjeti i da moram ustrajati. Najveća podrška mi je došla u pravi čas. Na cca 38om km, na biciklu posjetio me Pajo, koji je odlučio nakon istrčanih 16 km, odlučio bodriti frendove na 42 . Tak' je i mene pratio do samog kraja, kojeg sam otpeglao pažljivo, da ne bi ponovi grešku s dinamičkim finišem i grčevima. Lagano sam produljio trčkarati, pa hodati, da bi se uputio put točionice pive. Nastavak: kratki odmor, okupljanje svih na ručku i polazak doma.
Sažetak : organizacija na visini (od objave, prijave, starta, opskrbe vodom, šećerom, dočekom po istrčanom maratonu, program, ručak, piva, proglašenje, ...), odlično vrijeme (često oblačno, no bez kiše), zadovoljan rezultatom, bez ozljeda i, čudom s manje bolnim koljenima nego prije trke (?)


kizorekreativac @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
35362
Index.hr
Nema zapisa.